Vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da je za tradicionalnu hrvatsku obitelj meso jedna od najvažnijih namirnica, a tako je oduvijek bilo i u mojoj obitelji. Ručak bez mesa uvijek je bio iznimka od pravila, za doručak i večeru često se znala rezati domaća kobasica i slanina, a kad sam kao tinejdžer počeo više i aktivnije trenirati, meso je predstavljalo temelj moje prehrane.

Ni na faksu se ništa nije promijenilo – minimalno dva komada mesa u menzi za ručak i za večeru (ako bi ostalo dovoljno na xici), a valjalo je to podebljati i domaćim kobasicama koje su roditelji redovito slali, da ne ostanemo gladni. Naravno da je osobi koja se odmalena ovako naučila hraniti bilo nepojmljivo čitati o prehrani bez mesa ili, još gore, o prehrani bez sve hrane životinjskog podrijetla.

Iako postaju sve popularniji, o danas općepoznatim konceptima vegetarijanstva i veganstva do prije desetak godina jedva da se i govorilo, a i dalje je mnogo predrasuda koje se vežu kako uz način prehrane, tako i uz ljude koji ga prakticiraju.

Neću poricati da sam ih i ja isprva imao mnogo – da me obrok bez mesa ne može zasititi i da ću stalno biti gladan, da ću ako ne budem jeo meso morati jesti isključivo salate ili suhe priloge, da je jednostavno nemoguće složiti fin i kvalitetan obrok bez mesa...

Ipak, odlučio sam vegetarijanskoj prehrani dati mjesec dana i šansu da mi pokaže da nisam u pravu.

Razlozi zašto sam uopće došao na ideju

Vegetarijanstvo i veganstvo u zadnje se vrijeme nameće kao trend, a znatiželjan kakav jesam, htio sam vidjeti kakvog će utjecaja imati na moje tijelo, kao i je li takav način prehrane za mene održiv.

U posljednjih godinu dana počeo sam mijenjati svoju prehranu, počeo sam konzumirati više voća i povrća, a ako pogledam sve obroke u tjednu, nerijetko se dogodi da dva do tri glavna obroka u danu budu bez mesa.

Jedan od razloga zbog kojih sam smanjio broj mesnih obroka je i moj doprinos, iako jako mali, u nastojanju da se smanji onečišćenje i uništavanje zelenih površina zbog sve više rastuće industrije mesa i mesnih proizvoda. Iako znam da to predstavlja jednu jako malu kap vode u oceanu, smatram da sve velike promjene kreću od pojedinca. Iako meso nisam skroz izbacio iz svoje prehrane, vjerujem da i na ovaj način dajem svoj doprinos ovom problemu.

Pod utjecajem svih tih razmišljanja javila se ideja za pokušaj potpunog izbacivanja mesa iz prehrane na određeni period. Krajem siječnja sam iznio taj prijedlog svojim ukućanima i odluka je pala da krećemo s prvim danom veljače u mjesec bez mesa, kod nas u stanu popularno zvana VEGEljača.

Moji osobni razlozi zašto sam se odlučio upustiti u ovu bezmesnu avanturu bili su, osim ranije navedenog, i da pokušam pobiti svoje predrasude koje sam imao kada je u pitanju vegetarijanska i veganska prehrana, ali me i zanimalo hoće li doći do kakvih promjena po pitanju zdravlja, razine energije i drugih "nuspojava" koje ne konzumiranje mesa može imati.

Dogovori prije početka VEGEljače

U ovom svojevrsnom pothvatu pridružila mi se i moja cura koja je zapravo bila oduševljena tom idejom. Dogovor je bio da ćemo iz prehrane izbaciti meso, ali konzumirat ćemo ribu, jaja i mliječne proizvode, uz naravno voće, povrće, žitarice, rižu i orašaste plodove, odnosno odlučili smo se za vrstu vegetarijanstva koja se naziva pesketarijanstvo.

S obzirom na to da smo oboje tjelesno aktivne osobe (treninzi doma, teretana, nekad i trčanje), bilo nam je bitno osigurati dovoljan unos proteina na dnevnoj bazi, stoga smo odlučili da će nam riba i mliječni proizvodi ipak biti potrebni u prehrani.

Također, dogovorili smo se da ćemo na tjednoj bazi isplanirati manje više sve glavne obroke, kako bismo mogli otići u nabavku svih potrebnih namirnica i na taj si način osigurali da nema previše lutanja od zamišljenog plana.

Moj uvjet je bio da ne želim biti gladan sat vremena nakon što sam pojeo obrok (predrasuda koju sam imao da ću jesti samo salatu i uvijek biti gladan). Nije mi previše bilo bitno koje namirnice ulaze u obrok, najvažnije da sam sit.

Moja cura nije imala nikakve posebne zahtjeve, ona je davno izjavila da njoj vegetarijanska prehrana nikada ne bi predstavljala problem, te je to vjerojatno i najvažniji razlog zašto je objeručke prihvatila moju ideju.

Kako je zaista VEGEljača izgledala

Oni koji me poznaju i eventualno čitaju ovaj tekst vjerojatno misle kako će u sljedećim recima pročitati da sam zapravo jako brzo odustao od ideje da se hranim bez mesa, međutim uspješno smo priveli VEGEljaču kraju.

Štoviše, moram priznati da nijedan dan nisam imao neizdrživu želju da kažem da mi je dosta, da više ne mogu jesti samo povrće i da želim komad mesa. Vjerujem da je razlog tome što je gotovo svakodnevno bio ispunjen moj glavni uvjet za „preživljavanje“: nisam ostao gladan.

U ovom periodu bez mesa isprobali smo mnogo novih recepata, ali smo i neke koje inače volimo prilagodili tako da napravimo ukusan obrok. Naravno bilo je i nekoliko recepata koji nisu ispali baš kako smo zamislili, ali uvijek se nešto pozitivno moglo izvući.

Kada gledam unatrag na cijeli mjesec, mislim da nije bilo dana kada sam pomislio: „Zašto sam uopće predložio tako ludu ideju?“ Čak i u danima kada se nismo držali plana za kuhanje jer nam se to baš nije jelo, imali smo dovoljno opcija da si napravimo kvalitetan „back-up“ obrok i ne skrenemo sa zadanog cilja.

Kako smo ušli u zadnji tjedan često smo ispitivali jedno drugo kako se osjećamo, osjetimo li kakvu promjenu, slabost zbog nedostatka nekog nutrijenta ili jednostavno nedostaje li nam meso u obroku. Odgovori su uvijek bili pozitivni, čak smo u par navrata pričali da sada možemo nastaviti s ovim načinom prehrane pa da vidimo koliko ćemo dugo moći.

Je li bilo teško?

Što se tiče mene, sve je prošlo puno bolje i lakše nego što sam prvotno zamišljao. Prije samog početka mislio da će možda biti faza kada će mi biti teško jer će biti obroka koji mi se neće svidjeti i da ću u takvim situacijama samo razmišljati kako bi komad mesa učinio cijeli obrok puno boljim.

S obzirom na to da volim isprobavati nova jela, bio sam dosta otvoren za nove recepte koji su postali dio moje svakodnevice. Uvijek je bila prisutna doza skeptičnosti, ali isto tako i doza znatiželje zbog nečeg novog.

Kao što sam ranije spomenuo, moj primarni uvjet bio je zadovoljen, nisam bio gladan. Mogu reći za svega dva ili tri obroka da mi se nešto u njima nije svidjelo i da zbog toga nisam bio najsretniji. Pojeo sam ga, ali nisam uživao u njemu jer mi jednostavno nije bilo ukusno iz nekog razloga.

Isto tako smatram da je planiranje obroka je odigralo veliku ulogu u uspješnom provođenju našeg eksperimenta. Iako je bilo dana kada smo mijenjali planove i pripremali nešto što je bilo planirano za neki drugi dan, ili smo skroz promijenili plan za taj dan, uvijek smo imali onaj već spomenuti “back-up”, tako da smo si u tom pogledu velikim dijelom osigurali uspjeh.

Promjene do kojih je došlo

Moram priznati da ja nisam primijetio na sebi da se išta promijenilo. Nisam imao značajnih porasta ili padova u razini energije, nisam doživio promjene u tjelesnoj težini, osim klasičnog variranja od jednog do dva kilograma što je nekako uobičajeno kod mene.

S obzirom na to da su se 15. veljače otvorile teretane, treninge koje sam do tada radio doma nastavio sam raditi u teretani s većim opterećenjima i ne mogu reći da sam osjetio nekakav gubitak snage jer nisam jeo meso.

Iz toga bih mogao zaključiti da sam unosio sve potrebne makro i mikronutrijente u organizam kroz druge namirnice tako da sam po tom pitanju zadovoljio sve potrebe tijela kako bih mogao normalno nastaviti sa svim svakodnevnim aktivnostima.

Kada podvučem crtu nakon mjesec dana, rekao bih da se baš ništa značajno nije promijenilo da bih mogao zaključiti i reći da je greška bila u tome što sam izbacio meso iz prehrane.

Ovo je možda bio prekratak period kako bi nekakve značajnije promjene nastupile jer je moj način prehrane i prije ovoga uključivao puno različitih namirnica iz kojih sam dobivao sve potrebne nutrijente za normalno funkcioniranje organizma.

Okolina kao bitan faktor

Smatram da okolina može dosta utjecati na nas po pitanju bilo koje odluke, ali ipak primarna stvar je naša glava, odnosno način na koji ćemo posložiti svoje ciljeve. Ako su "postavke" postavljene kako treba, odnosno postoji jasan cilj koji želite ostvariti, sve odluke koje donosite trebale bi dolaziti isključivo od vas samih, a nikako ne biti rezultat utjecaja okoline jer na kraju krajeva samo vi znate što je dovelo do postavljanja vaših ciljeva i vi ste najvažniji u procesu ostvarivanja tih ciljeva.

Mene je osobno zanimalo kako će moja "glava" reagirati ako iz svoje prehrane izbacim namirnicu koja mi manje ili više predstavlja osnovu prehrambenih navika. Nikada mi pretjerano nije bilo bitno što će netko reći, ali mi je bitno kako ću se ja osjećati zbog svojih akcija. Htio sam sebe testirati da vidim koliko mi je nešto bitno i hoću li uspješno savladati eventualne prepreke koje će mi se naći na putu prema mom cilju koji je bio mjesec dana hraniti se bez mesa.

Okolina može biti presudan faktor kod jednog dijela ljudi, stoga je važno biti svjestan u kakvoj se okolini nalazite. Ponekad će nam okolina pružiti potporu i pomoći nam da prođe kroz neku tešku fazu ili prepreku kako bismo ostvarili svoj cilj, dok s druge strane može doći do suprotnog efekta i pod utjecajem okoline odustat ćemo od naših ciljeva jer će pritisak ili jednostavno nerazumijevanje dovesti do toga da počnemo sami sebe preispitivati.

Naravno da je ovo što sam napisao jako generalizirano i svaka osoba je pojedinac za sebe sa svojim ciljevima, unutarnjim borbama i svojom "glavom" koju treba pobijediti, ali pogledajte oko sebe i vidjet ćete da postoje određeni obrasci iza osoba koje su uspješno ostvarile svoje ciljeve i onih koje su od cilja odustale.

Što nakon 28. veljače

Vratio sam se starim prehrambenim navikama, odnosno ponovno sam uključio meso u jedan dio obroka. I prije početka ovog pothvata nekako smo imali običaj 1-2 tjedno jesti ribu, 2-3 puta jesti povrće i 2-3 puta jesti meso, tako da smo nastavili po tom običaju. Smatram da je bitno jesti raznovrsno i tako u organizam unositi makro i mikronutrijente iz svih vrsta izvora.

Naravno, ovaj mali eksperiment mi je također ukazao da se raznovrsnost može postići i bez uključivanja mesa, jer se druge dostupne namirnice zaista mogu pripremati na razne načine, od kuhanja, pečenja, spremanja variva, do prženja i pohanja. Sve je stvar ukusa.

U našem slučaju te opcije su ipak nešto manje, prvenstveno iz razloga jer nemamo naviku jesti prženu i pohanu hranu, stoga postizanje raznovrsnosti u prehrani postižemo kombinacijom svih namirnica. Vjerujem da bi mi jako brzo dosadilo stalno jesti slične obroke, neovisno radi li se o mesu, povrću ili nečemu trećem i to je jedan od velikih razloga zašto ja za sebe smatram da dugoročno nikakav oblik prehrane koja isključuje određenu skupinu namirnica za mene nije održiv.

Sve u svemu, ovo je bilo jedno zanimljivo i poučno iskustvo. Ponekad je dobro malo razbiti rutinu s kratkotrajnim promjenama, jer tko zna, možda neka od njih može postati temelj dugoročnih promjena.

Objavljeno 03.03.2023.