MMA (mixed martial arts), kod nas poznatiji kao ultimate fight, jedan je od najzahtjevnijih sportova današnjice koji svakim danom bilježi sve veći broj poklonika. Riječ je o borilačkom sportu u kojem se koriste različite borilačke tehnike (uključujući boks, hrvanje, Brazilski Jiu-Jitsu, tajlandski boks, kickboxing, taekwondo, karate, judo i drugi ) kako bi se savladalo protivnika.

Budući da danas u svijetu postoji velik broj različitih borilačkih sportova i vještina i teško je bilo dokazati koja je najbolja te koji je borac najjači, javila se potreba da se oformi nova disciplina koja će pokazati tko zaista najbolje vlada ringom.

S godinama MMA se razvijao, svakim danom postajao sve popularniji te iz jednog pokusnog sporta evoluirao u pravi, opće prihvaćeni moderni sport. S razvojem MMA kao sporta i njegovom naglom komercijalizacijom javila se potreba i za borcima novog doba. Tako danas imamo nove generacije boraca, tzv. all round borce, koji su zamijenili stari izvorni jednodimenzionalni pristup borbi kojem je cilj bio dokazati da je baš njihova vještina najbolja.

Borba se odvija u stojci i parteru i upravo je takav vid borbe i najveća specifičnost MMA, jer u sebi objedinjuje velik broj različitih elemenata kojima je potrebno ovladati i primijeniti ih u iznimno ekstremnim uvjetima borbe. Pod ekstremnim uvjetima ovdje podrazumijeva se full contact pristup, uz minimalnu zaštitnu opremu (tanke rukavice s otvorenim prstima), produženo trajanje borbe u odnosu na druge borilačke sportove (trajanje runde od 5-10min, s 3 do 5 rundi, ovisno o federaciji), a pravila MMA borbe su tako koncipirana da omogućuju maksimalno približavanje uvjetima realne borbe.

Osnovna pravila MMA borbe razlikuju se od organizacije do organizacije i to je ujedno i najveća prepreka zašto ovaj sport nije međunarodno priznat. PRIDE ne dopušta udarce laktovima u glavu, udarce u zatiljak i udarce u "osjetljivu zonu". Prva runda traje 10 minuta, a ostale 5 minuta s pauzama od po 2 minute. S druge strane UFC dozvoljava udarce laktovima, ali udarci nogom u glavu dok je protivnik na podu nisu dopušteni. Runde traju po 5 minuta s pauzama od 1 minute između rundi. Sukladno tome po energetskom aranžmanu svrstavamo ga u skupinu sportova sa dominantnim aerobno-anaerobnim (glikolitičkim) procesima.

Sama borba može se odvijati u 3 faze: borba na nogama, u klinču i borba u parteru. Svaka borba i runda počinje na nogama i u takvoj se borbi najčešće koriste tehnike boksa, kickboksa te tajlandskog boksa.

Ako se borba na nogama pretvori u borbu u klinču najčešće se koriste tehnike iz boksa i tajlandskog boksa za zadavanje udaraca. Želi li borac prijeći u borbu u parteru najčešće koristi tehnike hrvanja, samba i juda. Iste tehnike borci koriste i u klinču, kada postoji neudaračka mogućnost dovršenja borbe, odnosno završetak borbe zahvatom. Kada borba prijeđe u parter, najviše se koriste tehnike brazilskog jiu jitsua, te hrvanja, samba i juda.

Sve ovo pokazuje nam zapravo o koliko se kompleksnom sportu radi i da je za uspjeh u borbi potreban višestran pristup, odnosno treniranje najefikasnijih tehnika raznih borilačkih vještina. Uz evoluciju tehničko-taktičkih elemenata javila se i potreba za posebnom kondicijskom pripremom jer takav vid borbe postavlja posebne zahtjeve pred ljudski organizam.

Poseban naglasak stavlja se na specifičnu kondicijsku pripremu sportaša. Cilj je specifične pripreme podvrgnuti borce takvim trenažnim sadržajima i opterećenjima koji će najbolje simulirati uvjete borbe, odnosno prenijeti trenažne efekte u finalnu izvedbu.

Današnji moderan trening slobodne borbe napravio je svojevrstan povratak u prošlost tako da se u specifičnoj fazi pripreme sve više pristupa funkcionalnom treningu. Funkcionalni trening uključuje rad sa slobodnim utezima i nekim nestandardnim trenažnim rekvizitima, kao što su girje, kamionske gume, maljevi, vreće s pijeskom, medicinke, konopi te vježbe s vlastitom težinom a tipizirane su kretnjama u više ravnina. Na taj način aktivira se više mišićnih skupina, stvara se veći trenažni podražaj te se smanjuje rizik od ozljede zbog sličnosti trenažnih sadržaja s aktivnostima i situacijama u stvarnoj borbi.

Klasična periodizacija treninga se u pravilu ne može provesti zbog nepostojanja fiksnog kalendara natjecanja. Mirko Filipović, npr. kroz godinu bi imao 6-8 mečeva koji bi se zakazali neovisno o razini sportske forme, a za meč bi se pripremao između 50-60 dana. Da bi se zadovoljila forma periodizacije, pojedine faze fizičke pripreme provode se uglavnom u mikrociklusima jer obično nema vremena za duža pripremna razdoblja.

U ovom prikazu prikazati ćemo samo okvirni sustav treninga koji se sastoji od 5 tjednih mikrociklusa.

Prvi tjedan rezerviran je obično za uvodne pripreme koje predstavljaju svojevrsno “utreniravanje” i pripremu organizma za opterećenja koja će uslijediti u narednim fazama pripreme, kao i za prevenciju od ozljeda. Sadržaji koji se koriste u ovoj fazi pripreme su kontinuirano trčanje umjerenim tempom, rad u teretani aktiviranjem svih mišićnih grupacija, istezanja i vježbe fleksibilnosti.

U drugom mikrociklusu/ tjednu trenira se dva puta dnevno. Na jutarnjem treningu provodi se kros tzv. “cross-trening” (kombinacija trčanja, “suhih” vježbi i hrvanja), dok je poslijepodnevni trening rezerviran za TE-TA usavršavanje. Ovakav model pripremnog mikrociklusa ima za cilj razvoj bazične maksimalne i repetitivne snage jer se izborom vježbi stimuliraju sve mišićne regije.

Treći-četvrti tjedan (rad u teretani i sparing). U ovoj fazi pripreme izvode se dva treninga dnevno. Prvi, jutarnji trening, izvodi se u teretani, a koristi se stanični oblik rada. Drugi trening provodi se poslijepodne u dvorani s ringom, a poseban naglasak se stavlja na hrvanje i na sparing.

Peti tjedan (specifično – situacijska priprema). I u ovom ciklusu trenira se dva puta dnevno. Jutarnji trening u teretani ima za cilj održavanje snage. Primjena kružnog oblika rada sa 6-8 vježbi. Naglasak u ovom ciklusu je na poslijepodnevnom treningu koji za cilj ima prepokrivanje natjecateljskog opterećenja što se dobiva izvođenjem dodatnih rundi i izvođenjem specifičnih vježbi.

Primjer treninga iz bazične pripreme Mirka Filipovića:

Trčanje 2,5km (FS 170-180), minuta pauze

Suhe vježbe:

1. ikebana x10 ( obrambena tehnika dizanja protivnika; jedna ruka na leđima, druga provučena kroz noge, čvrsti hvat i dizanje suvježbača do visine glave).
2. dizanja partnera x10 (dizanje protivnika iz partera – partner, odjeven u gornji dio kimona, leži na leđima i obuhvaća vježbača nogama oko struka. Vježbač hvata partnera za rever kimona te iz pozicije slične početnoj poziciji trzaja podiže partnera do svog uspravnog stava).
3. čučnjevi sp. x10 ( čučnjevi s partnerom na leđima )
4. trbušnjaci sp. x10 (vježbač obuhvati partnera nogama oko struka te izvodi pregibe trupa).
5. marin sklekovi x10 (vježbač se iz uspravnog stava spušta u pretklon s rukama na tlu te se rukama kreće lagano naprijed do položaja skleka i natrag).
6. klizeći sklekovi x10

Hrvačko zavlačenje 1min
5x sprint 30m
Trčanje 2,5km

Objavljeno 18.05.2012.