U osnovnoj definiciji, gaineri su dodaci prehrani sa velikim brojem kalorija. U današnje doba, kad je broj pretilih osoba u porastu, moglo bi zvučati čudno da bi netko posegnuo za nečime što se zove weight gainer (dakle, preparat pomoću kojega se dobiva na tjelesnoj masi). Većina tih ljudi ne uzima nikakvu suplementaciju pa im nabacivanje viška kilograma nije predstavljalo neki veliki napor.

Međutim, ako na istu stvar gledamo iz perspektive nekoga tko je izuzetno tjelesno aktivan, a želi dobiti kvalitetnu mišićnu masu (ne većinom salo), tada posezanje za nekim gainerom možda i ima smisla. Pogotovo je logično razmišljati u tom smjeru ako osoba ima izuzetno brz metabolizam i jako teško dobiva na bilo kakvoj, a ne samo na mišićnoj masi (tzv. hard gaineri – osobe koje trebaju unijeti veću količinu kalorija kako bi napredovali u mišićnoj masi).

Kod takvog je tjelesnog tipa (pretežno ektomorf) bitno da se ne shvati gainere kao nadomjestak redovnom obroku, nego kao dodatak broju obroka koje inače konzumira. Jer, puko nadomještanje obroka nekim gainerom pobija samu ideju postojanja gainera.

Svim gainerima je zajedničko da su visokokalorični pa je, ukoliko se odlučimo za tu investiciju, važno pažljivo proučiti sastav gainera i u skladu sa sastavom doziranje. Sastav makronutrijenata koje sadrži gainer je, dakle, izuzetno bitan.

Glavna "zvijezda" velike većine gainera je šećer u (pre)velikim količinama, a upravo se u tome krije i problem konzumacije gainera i razlog zbog kojega većina onih koji se odluče za gainer dobivaju najviše nekorisne (masne) mase. Što se događa? Šećer izaziva naglo povećanje inzulina u krvi nakon kojega slijedi nagli pad. To naglo podizanje inzulina je poželjno ako smo tek završili trening i trebamo brzo nadomjestiti izgubljene glikogenske rezerve. Nasuprot tome, u bilo koje drugo doba, takav inzulinski skok je nepoželjan jer će najvjerojatnije dovesti do nastanka masnog tkiva budući da tijelo u tom trenutku nema potrebe za tolikim kalorijama iz ugljikohidrata.

Nadalje, ako ste probali gainere, primijetili ste da su u pravilu dobroga okusa. Ako izuzmemo arome koje se tu dodaju, velik dio okusa dolazi od već spomenutih šećera, ali i od masti koje su u dobrom udjelu zastupljene u gainerima. Kad šećeri dovedu do lučenja inzulina, "vrata" stanice su otvorena za sve. Tu priliku za ulaz dobivaju i masne kiseline koje gainer sadrži – još jedan razlog za oprez! Treba paziti da gainer sadrži "dobre" masne kiseline (nezasićene), što je svakako korisnija varijanta.

Gaineri, naravno, sadrže i proteine. Najčešće to nije bio najkvalitetniji razred proteina, nego više da se zadovolji forma, jer je naglasak kod gainera ipak na udjelu ugljikohidrata. Međutim, u novije vrijeme su korisnici suplemenata educiraniji i bolje znaju što žele, a što ih može unazaditi pa se i situacija u pogledu kvalitete proteinskog sastava gainera popravlja (no i stara garda je još uvijek na tržištu i vreba neupućene pa se zato najprije informirajte i čitajte pažljivo sastave! ;-)).

Uz navedene osnovne sastojke, gaineri još sadrže i neke vitamine i minerale, aminokiseline (glutamin i aminokiseline razgranatog lanca) i neke elemente u tragovima.

Dakle, kad zbrojimo sve navedeno, mudro je (kao i uvijek) imati osnovne informacije o suplementu kojega želimo nabaviti. Ako weight gainer ima visoku cijenu, a u sastavu većina kalorija dolazi od šećera, jeftinije je kupiti – čisti šećer! Dalje, rekli smo da je sastav bilo kojeg suplementa fiksan, tj. ne možemo posebno dozirati koliko šećera, proteina ili masti želimo uzeti u jednom obroku jer su njihovi omjeri u određenom weight gaineru unaprijed definirani – ozbiljan minus kod svih gainera.

To je važno zbog toga što nemamo svi istu potrebu za šećerima koji su u gaineru, odnosno nemamo svi jednako brz metabolizam i sposobnost izgaranja kalorija.

Najbolji je zato pristup – uradi sam gainer.

Krene se sa odabirom kvalitetne proteinske komponente. Zatim se uz to iskombiniraju ugljikohidrati pažljivo titrirajući količinu i vrstu, što je nemoguće kod upotrebe komercijalnih gainera. Dakle krenemo sa odokativnom (razumnom) količinom ugljikohidrata i damo tijelu vremena da nam pokaže kako to na njega utječe.

Pri tome nam mogu pomoći: ogledalo, kaliper i traka za mjerenje opsega. Ako smo dovoljno kritični, u ogledalu ćemo vidjeti da li se promjena događa na bolje (izgledamo kvalitetnije, a ne nakupljamo previše masnog tkiva), ili pak na lošije (debljamo se).

Objektivniji načini su mjerenje kožnih nabora (postotka potkožnog masnog tkiva kaliperom) odnosno mjerenje obujma na nekim karakterističnim mjestima na tijelu (npr. opseg struka u razini pupka). Sve nam to pomaže vidjeti idemo li u pravom smjeru. Ako idemo, podignemo startnu količinu ugljikohidrata, pa opet nakon nekog vremena radimo evaluaciju.

Ako se forma pogoršava, logično je smanjiti ugljikohidratnu komponentu. Što se vrste ugljikohidrata tiče, to može biti čista dekstroza (glukoza), maltodekstrin ili njihova mješavina. Vrlo dobar izbor je i vitargo, koji osobito dobro obnavlja glikogenske rezerve, a brzo napušta probavni sustav.

Kad smo uštimali omjere proteinske i ugljikohidratne komponente, preostaje dodati još kvalitetne masne kiseline, vitamine i aminokiseline i gainer po našoj mjeri je gotov. Možda je jedina negativna strana ovako pripremljenog gainera ta što se sastojke većinom treba unositi pojedinačno, ali tu "gnjavažu" daleko nadmašuje korist koju dobivamo individualnim sastavom gainera.

Objavljeno 10.09.2012.