Kaže se da jedina stvar o kojoj čovjek na dijeti razmišlja je kad će se skinuti sa dijete.

Očajan čovjek često poseže za očajnim mjerama, ali je na koncu ono što je izgubio svedeno ne na kilograme, već na broj nula bankovnog računa.

Iako je prvenstveni problem pretilosti polagano ali sigurno narušavanje zdravlja, najvažniji motiv još je uvijek opsesija očekivanim izgledom i proporcijama tijela. A kada postoji potražnja, ponuda je osigurana.

Ljekarne i knjižare dobar dio svojih polica osiguravaju proizvodima za širok krug ljubitelja redukcijskih dijeta. „Znanost o mršavljenju“ djeluje na nekoliko frontova, a oslonac koji im daje status su mitovi koji zahtijevaju kritički osvrt. Na osnovu razotkrivanja pravog stanja stvari, često će se isti logički obrazac o valjanosti moći primijeniti i na razne popularne dijete.

Moderne bajke - rušenje 5 najvećih mitova

Izgubiti ćete masno tkivo upravo tamo gdje želite!

Celulit nije nikakav posebni tip masnog tkiva na koje se može djelovati posebnim metodama, i nije uzrokovan toksinima. Kao i ostalo, i to su nakupine masnih stanica genetski predodređene za nakupljanje na određenim mjestima na tijelu.

Čak i mršavo tijelo može ocrtavati celulitne naslage. Problematična područja najuspješnije će se dovesti u red ciljanim vježbama i prehranom koja je integralna, raznolika i konačno niže energetske vrijednosti od one koju trošimo.

Određena hrana prirodno ubrzava metabolizam i gubljenje kilograma!

Ovdje nam prvenstveno pada na pamet poznata juha od kupusa i ostalog povrća koja se opetovano konzumira do iznemoglosti.

Istina je da ne postoji posebna namirnica ili kombinacija namirnica koje će djelovati na ubrzavanje metabolizma u znatnoj mjeri. Svaka dijeta ako je bila uspješna, bila je takva iz razloga što se unašalo manje energije nego što je organizam trošio. Kod konzumacije povrtne juhe upravo je to slučaj.

Bjelančevine i ugljikohidrati ne smiju se konzumirati u istom obroku!

Krajem 20. stoljeća William Hay uveo je trend kombiniranja hrane. Temeljna postavka bila je ta da se određene grupe hrane ne podnose te da takva interakcija proizvodi toksine koji uzrokuju debljanje. Važan aspekt ove teorije čini i kiselo-lužnata ravnoteža.

Do danas nije znanstveno dokazana ovakva tvrdnja, a kombiniranje hrane će se u stručnim krugovima često smatrati temeljno kontradiktornim i besmislenim. Ako je dijeta uspješna, razlog tomu je ponovno smanjeni energetski unos uslijed pojačane konzumacije voća i povrća nauštrb kaloričnije i manje poželjne hrane.

Kruh nas deblja!

Ova izjava ide na ruku visoko-proteinskim dijetama kao što je Atkinsova. Često se podržavaju neispravne navike konzumiranja obilnih porcija mesa, jaja, sira i ribe, dok se krumpir, tjestenina i kruh izbacuju iz kuhinja.

Ishodišna izjava je da šećer, odnosno ugljikohidrati, debljaju, a ne masti i bjelančevine. Princip je metabolički put inzulina, no ovdje svaka sličnost s onime što se tiče osobe koja želi smršaviti prestaje. Osim što je pretjerivanje na unosu bjelančevina zdravstveno nepoželjno, manjak ugljikohidrata dovodi organizam u stanje ketoze koje može rezultirati čak i komom. Iole kakva tjelesna aktivnost učiniti će prehranu bez ugljikohidrata jednostavno neizdrživom - oni su najprirodniji brzi izvor energije. Djelovanje visoko-proteinskih dijeta na mozak je da čovjeka čine letargičnim i nervoznim, a tjelesno krajnje oslabljenim.

Dijete bazirane na ideji kako određene fizičke ili psihičke karakteristike mogu biti dobra osnova za izbor prave dijete uspješno su zaživjele.

Tko kaže da život nije znanstveno-fantastični film? Za pretilost u potpunosti kriviti genetske karakteristike nije produktivno, a prihvatljivi dokazi o teorijama urote krvnih zrnaca za sada nisu ugledali svjetlo dana. Iako među ljudima postoji razlika u sposobnosti nakupljanja masnog tkiva, faktor koji bi se prvo trebao uzeti u obzir jesu osobne životne navike i eventualni problemi ili stresne situacije koji ih uzrokuju. Iako je za formalnu uspješnost redukcijske dijete dovoljan smanjeni unos kalorija, često je jedino holistički pristup taj koji može dugotrajno promijeniti izglede na bolje.

Troje na vrhu

Atkinsova ili visokoproteinska dijeta je od najpopularnijih. Niti to nije slučajno, ako razmislimo o tome što najviše odgovara ljudskom nepcu: namirnice prebogate mastima i bjelančevinama. Nije bilo sumnje u njezinu popularnost, no nakon što je i sam autor dijete preminuo od bolesti koje ovakva prehrana itekako izaziva, njezina načela počela su se ozbiljnije promišljati.

Atkins kaže kako ograničavanje unosa ugljikohidrata potiče tijelo na korištenje energije iz masnih stanica. Potiče se konzumiranje mesa, jaja, ribe i masti, a zabranjuje ili ograničava unos voća, žitarica i škrobastog povrća, što sve izaziva ranije spomenuto stanje ketoze u organizmu.

Ovakva načela ruše sam koncept pravilne prehrane, te u konačnici skupinu ljudi koja je već samom pretilošću rizična za pojavu bolesti srca, krvožilnog sustava i bubrega, užurbano dovodi pred sami krah. Ograničavanje cijelih skupina namirnica, pogotovu ako su to one koje trebaju činiti temelje svakodnevne prehrane (voće, povrće i žitarice), na duge staze opasne su i za najzdraviji organizam. Atkinsova dijeta najgori je mogući recept za dugotrajnu pretilost, bolesti srca i neke oblike raka.

Prehrana u zoni lansirana je 1995. od strane liječnika Barry Searsa. Njegova teorija je da prehrana treba biti strategija kontrole hormona, točnije - držanje razina inzulina u uskim granicama. Sears tvrdi da same masti ne debljaju, već prekomjerna razina inzulina. Ovakva tvrdnja tipičan je primjer vađenja činjenica iz konteksta odnosno objavljivanja necjelovite istine. Na kraju krajeva, niti sam Sears nije na sebi uspio dokazati učinkovitost dijete, zbog čega je često bio izložen podrugljivim komentarima.

Ako je zona uspješna, radi se o jednostavnom matematici: ona zahtjeva da ljudi konzumiraju manje kalorija. Da li će one stizati od masti, ugljikohidrata ili bjelančevina i u kojim udjelima, (Zona zahtjeva odnos 30:30:40) u konačnici je nebitno za proces mršavljenja.

Dijeta prema krvnoj grupi vršnjak je Zone, prvi je koncept iznio nutricionist Peter J. D'Adamo 1996. godine. Osnovu čini teorija kako se prehrana treba kreirati prema krvnim grupama. 0 je grupa ljudi čiji su preci izraziti mesojedi, A su mirni vegetarijanci, a B svejedi koji preferiraju mliječne proizvode.

Sa sveučilišta Tufts prehrambeni antropolozi upozoravaju kako ne postoji dokaz da su ljudi u pretpovijesti sa istom krvnom grupom jeli istu hranu. Isto tako, upozoravaju kako krvne grupe nisu originalne s čovjekom, već su na biološkoj sceni bile puno ranije.

Dijeta je u većini slučajeva uspješna na kratki period, dok god se može izdržati restriktivan kalorijski unos. Jelovnici koji se preporučaju često su i za 50 posto ispod ukupnih energetskih potreba pojedinca.

Nije na odmet reći i objasniti zašto mnoge dijete umjesto da riješe jedan problem, izazovu nekolicinu novih. Pretilost je stanje koje kad tad izazove ozbiljne zdravstvene probleme, najčešće neizlječive. Osim nepoželjnog tjelesnog izgleda i psihičkih problema koji s time dolaze u paketu, razne nove revolucionarne dijete gotovo u pravilu su koncipirane da djeluju linijom manjeg otpora.

Klasični obrazac neučinkovite i potencijalno štetne redukcijske dijete nositi će moto oblika: « Bez imalo napora, uz novu i revolucionarnu metodu, smršavite tamo gdje vi to želite.» Ako se pojavi i pomisao da dijeta i dalje promiče konzumiranje namirnica koje volimo i u količinama koje nam odgovaraju - neuspjeh je osiguran., objašnjavaju Jasna Duspara i dipl. ing. Željka Lukešić.

Objavljeno 20.04.2007.