Od brojnih koštano-mišićnih poremećaja i oboljenja, danas se nesumnjivo najveće značenje pridaje skoliozi. Premda je skolioza teško i kompleksno oboljenje, a njeno liječenje dugotrajno i mukotrpno i često rizično, mogućnosti suvremenog neoperativnog liječenja blažih oblika skoliotične devijacije sve su učinkovitije.

Glavni simptomi skolioze su postranično iskrivljenje kralježnice s rotacijom kralježaka oko udužne osi i torzijom kralježnice (rotacija je okretanje kralježnice oko uzdužne osi, a torzija okretane jednog dijela kralješka prema drugom). Kod svakog oblika skolioze postoji opasnost od napredovanja k pogoršanju. Naime, skolioza posjeduje svojstvo da se za vrijeme perioda rasta pojača njezino iskrivljenje. Uobičajena je podjela na funkcionalne (nestrukturalne) i strukturalne skolioze.

Funkcionalne skolioze nazivamo još i skoliotično držanje jer se dovodi u svezu s nepravilnim držanjem. U toj skupini nema anatomskih poremećaja kralježnice. Skoliotično držanje može biti određeno različitim uzrocima kao što su skraćenje jednog donjeg ekstremiteta ili pak kontrakturom paravertebralnih mišića kao što je slučaj kod bolnih sindroma kralježnice.

Deset posto ljudi ima noge različite duljine i to za 1cm ili više. Iako ta nejednakost dovodi do zdjeličnog nagiba i blagog zakrivljenja kralježnice, rijetko kad stvara probleme, osim možda kod sportaša koji često kralježnicu izlažu naporu. Ovakve blage skolioze najčešće ne zahtijevaju poseban liječnički tretman, ali nužno ih je držati pod kontrolom i održavati mobilno stanje mišićno-ligamentarnog aparata.

Također uzroci pojave funkcionalnih skolioza mogu biti i deformacije kuka, bolovi kod hernije diskusa te išijasa, akutnog reumatizma kao i problemi s vidom. Uklone li se primarni uzroci, nestaju i skolioze.

Strukturalne skolioze etiološki su klasificirane kao kongenitalne i stečene. Uzrokovane su anatomskim promjenama na kralježnici, njezinim zglobovima, ligamentima ili paravertebralnim mišićima. Ne mora biti uvjetovana genetski, već je često rezultat poremećene embriogeneze u ranoj fazi. Kralježnicu treba shvatiti kao jedan savitljiv stup, sastavljen od više elemenata (kralješci).

U normalnim uvjetima kralježnica gledana straga je ravna radi toga što su kralješci simetrični i kvadratasti, dok zglobne čahure i ligamenti održavaju njihov točan položaj. Paravertebralna muskulatura predstavlja dodatni oslonac i pomoć pri pokretima. Kada neki od tih elemenata popusti nastaje devijacija kralježnice, čije uzroke treba tražiti u promjeni forme jednog ili više kralješaka, u popuštanju ili skraćenju jednog dijela kapsuloligamentarnog aparata te u asimetriji mišića kralježnice.

Kako primijetiti skoliozu?

Prvi znakovi koje možete zamijetiti vidljivi su ponajprije u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova, asimetrija dojki u djevojaka, nejednako razvijena muskulatura oko kralježnice, rebrana grba te nejednak prostor između ruku.

Tijekom vremena traženi su različiti testovi pregleda, no još uvijek se, kao najprihvatljiviji, za testiranje veće populacije održao test pretklona. Iz stojećeg stava ispitanik se nagne prema naprijed sa slobodno visećim rukama. Ako deformacija kralježnice postoji i dalje radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju zamjetljiva je grba (gibus) koja se nalazi na strani konveksiteta skoliotskih zavoja.

Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju, a ne o skoliozi.

Osnovna dijagnostička metoda je standardna radiografija kralježnice.

Blaža skolioza u početku ne mora stvarati nikakvu nelagodu ni bol. Međutim, kasnije u životu nejednako raspoređeni stres i naprezanje mogu se akumulirati i i izazvati bol u bilo kojem dijelu leđa, ramena ili vrata. Isto se tako može pojaviti kronična mišićna napetost. No većina ljudi sa skoliozom u životu nema nikakvih većih problema s leđima u odnosu na ljude koji imaju ravnu kralježnicu.

Liječenje skolioze

Ovisno o dobi, stupnju iskrivljenja kralježnice i individualnim karakteristikama danas se primjenjuju različite metode liječenja. Za lakše skolioze koristi se kineziterapijski postupak, kod progredirajućih je potrebno nošenje korektivnog steznika a kod najtežih oblika provodi se kirurški zahvat.

Kineziterapija skolioze

Kineziterapijska istraživanja pokazuju da je sustavnim tjelesnim vježbanjem moguće ostvariti pozitivan utjecaj na čitav niz dimenzija psiho-somatskog sustava. Jednako je važno koristiti vježbe kao prevenciju lošeg držanja, daljnje progresije u skoliozu ali i podloge za zdrav razvoj mišićno-koštanog sustava kao i osnovu za stvaranje dobrih posturalnih navika pri sjedenju, stajanju i hodanju. Bez obzir na koji se način kineziterapija primjenjuje, ona mora biti posebno planirana i programirana za svakoga.

Program kineziterapije obuhvaća:

• vježbe disanja uz korekciju držanja
• vježbe za istezanje skraćenih mišića
• vježbe za jačanje mišića
• vježbe u vodi i plivanje

Kada se radi o vježbama za jačanje mišića važno je reći da izbor između simetričnih i asimetričnih vježbi temelji se na postojećem stupnju skolioze, stanju preostale muskulature i dobi pacijenta.

Simetrične vježbe primjenjuju se kod skoliotičnih loših držanja a cilj im je ojačati leđnu i abdominalnu muskulaturu te time povećati stabilnost kralježnice. Izvode se istovremenim jačanjem konkavne i konveksne strane. Jednako važno je i istezanje skraćene muskulature.

Asimetrične vježbe primjenjuju se kod graničnih slučajeva između skoliotičnog držanja i lake skolioze te se iste često primjenjuju u kombinaciji sa simetričnim vježbama.

Skolioza i sport

Danas je sport postao svojevrsni modni fenomen koji je zahvatio široke mase diljem svijeta, zbog čega se sve češće nameće potreba ispitati odnose deformacija kralježnice i bavljenja športom. Ovaj problem zanimljiv je to više, što moderni sport podrazumijeva i primjenu suvremenih treninga, koje obilježavaju maksimalna naprezanja i opterećenja.

Danas je, definitivno, prihvaćeno mišljenje da rana specijalizacija i višegodišnja intenzivna opterećenja utječu na rast, razvoj i zdravlje mladih. U tom kontekstu posebno je značajan problem odnosa skoliotične osobe i sporta. Sve do nedavno, skoliotično je dijete bilo pošteđeno bavljenja sportom, međutim iako je skolioza teško i kompleksno oboljenje, današnja iskustva i spoznaje pridaju sve veće značenje tjelesnom vježbanju i športu u rehabilitacijskom tretmanu skoliotične osobe.

Ovdje posebnu pozornost treba posvetiti simetričnim odnosno asimetričnim sportovima. Prema nekim autorima negativan utjecaj asimetričnih sportova kao npr. tenisa na razvoj mladog sportaša nije tako velik i opasan u odnosu na zadovoljstvo koje igra pruža. Međutim preporuča se da se osoba bavi i nekim drugim, simetričnim sportom kao npr. plivanje ili laka atletika.

Istraživanja su pokazala da tenisači, čak i profesionalci, kao i ostale osobe koje se bave asimetričnim sportovima nemaju strukturalnu skoliozu, već samo jaču lijevu ili desnu ruku. Koristan učinak jedne sportske aktivnosti kakva je tenis, svakako je mnogo značajniji od eventualne sumnje na štetno djelovanje.

Kineziološka istraživanja pokazuju da su sport i vježbanje vrlo djelotvorno i kurativno sredstvo u tretmanu nepravilnosti kralježnice. Dosadašnji uspjesi pokazuju da tjelesno vježbanje i sport imaju neospornu medicinsku vrijednost.

Napokon, ne treba posebno isticati da sport i tjelesno vježbanje čine čovjeka sretnim i zadovoljnim, samopouzdanim i optimistički raspoloženim, što se sasvim sigurno odražava na njegovo opće mentalno i tjelesno zdravlje.

Objavljeno 19.10.2021.