Rameni zglob je spoj lopatice i nadlaktične kosti i najpokretljiviji je zglob ljudskog tijela. Zbog opsega pokreta koji se u ramenu može izvesti zglob je vrlo nestabilan.

Rame je prilično podložno ozljedama zbog toga što je glava nadlaktične kosti dva do tri puta veća od zglobne čašice na lopatici u koju uliježe. Kako bi zadržalo stabilnost, rame je učvršćeno mišićima, tetivama i ligamentima. Neki od problema u ramenom zglobu javljaju se zbog oštećenja ovih mekih tkiva kao rezultat ozljede uzrokovane prekomjernim korištenjem ramena ili pak nedovoljnim korištenjem ramena. Drugi problemi javljaju se zbog degenerativnih procesa kod kojih meka tkiva stradavaju i ne funkcioniraju više dobro.

Bol u ramenu može biti lokalizirana ili se može širiti na područja oko samog zgloba ili niz ruku.

Fizioterapeut ili liječnik probleme ramenog zgloba najčešće dijagnosticiraju već nakon razgovora s pacijentom i nakon izvođenja specifičnih testova za dijagnosticiranje ozljeda. Da bi se neke od dijagnoza potvrdile radi se RTG, magnetska rezonanca ili artrografija.

Najčešća bolna stanja

Dislokacija ( iščašenje)

Rameni zglob je zglob u ljudskom tijelu koji je najčešće podložan dislokacijama. U tipičnom slučaju dislokacije ramena, jaka sila koja vuče rame prema van ili ekstremna rotacija zgloba izbacuje glavu nadlaktične kosti iz ležišta na lopatici. Dislokacija često nastaje kad se ruka naglo i snažno povuče prema nazad, pa su mišići nespremni na akciju ili je sila vučenja prevelika. Kad se dislokacije događaju učestalo, govorimo o nestabilnosti ramena. Djelomična dislokacija zgloba, kad glava nadlaktične kosti nije u cijelosti izvan svog ležišta na lopatici, naziva se subluksacija ramena.

Rame može biti dislocirano prema naprijed, prema nazad i prema dolje. Dislocirano rame može izazvati vrlo jaku bol, koju pojačava mišićni spazam. Uz bol se pojavljuju i oticanje i slabost ruke. Uz dislokaciju se često vežu i rupture ligamenata i tetiva koje pojačavaju zglob, ozljede zglobne čahure i rjeđe ozljede živaca. Dislokacija se najčešće dijagnosticira fizičkim pregledom, a RTG pretraga se koristi samo kao potvrda dijagnoze i da bi se vidjelo postoji li fraktura vezana za dislokaciju.

Dislokacija se tretira reponiranjem glave nadlaktične kosti u zglobno ležište. Nakon toga se ruka imobilizira na nekoliko tjedana. Preporuča se upotreba leda tri do četiri puta dnevno na bolno mjesto. Nakon što se bol i oteklina stave pod kontrolu, pacijent se uključuje u program rehabilitacije koji se sastoji od vježbi za povratak prijašnjeg opsega pokreta i snaženja mišića kako bi se spriječile buduće dislokacije.

Nakon provedenog tretmana i oporavka, prethodno dislocirano rame može postati podložnije ponovnom ozljeđivanju, posebnu kod mlađih, aktivnijih osoba. Ligamenti mogu biti istegnuti ili rupturirani, i rame ima tendenciju ponovnog dislociranja. Rame koje se dislocira često i snažno, ozljeđujući okolno tkivo i živce, obično zahtjeva operativni zahvat kojim se istegnuti ligamenti učvršćuju, a rupturirani ponovno spajaju.

Tendinitis, bursitis i sindrom sraza

Ova bolna stanja su međusobno povezana, a mogu se pojaviti samostalno ili u kombinacijama. Ako su rotatorna manžeta ili bursa iziritirani, upaljeni ili natečeni, mogu postati zgnječeni između glave nadlaktične kosti i akromiona. Ponavljajući pokreti rukama nakon dužeg vremena, mogu iritirati i istrošiti tetive, mišiće i okolne strukture.

Tendinitis je upala tetive. U tendinitisu ramena, upaljene su tetive mišića rotatorne manšete i/ili tetiva duge glave bicepsa, uglavnom zato što su ukliještene od strane okolnih struktura. Ozljeda može varirati od blage upale do zahvaćenosti cijele rotatorne manžete. Kad su tetive mišića rotatorne manžete upaljene, odebljaju i mogu ostati zarobljene ispod akromiona, a to stanje nazivamo sindromom sraza ( impingement syndrome). Tendinitis i sindrom sraza često su udruženi sa upalom burzalne vrećice koja štiti rame. Upala burse naziva se bursitisom. Najčešći uzroci iritacije tetiva mišićja rotatorne manžete i burse koji dovode do upale i sindroma sraza su sportovi i zanimanja koja koriste ponavljajuće pokrete rukom iznad glave.

Prvi korak u tretiranju ovih stanja je smanjenje boli i upale izbjegavanjem aktivnosti koja je izazvala upalu, upotrebom leda i protuupalnih lijekova. Da bi se poboljšao krvotok i dubinski ugrijalo tkivo koristi se terapijski ultrazvuk. Nježne vježbe istezanja i snaženje dodaju se postupno. Prije i nakon vježbanja koristi se terapija ledom. Ukoliko se stanje ne poboljša, može se pristupiti injektiranju kortikosteroida, a ako ni to ne donese rezultate može se izvesti operativni zahvat kojim se oslobađa pritisak na tetive i bursu.

Ruptura rotatorne manžete

Rotatornu manžetu čine tetive mišića supraspinatusa, infraspinatusa, subscapularisa i teres minora, a funkcionalno u tu skupinu mišića spada i tetiva duge glave bicepsa. Jedna ili više tetiva mogu biti upaljene zbog prekomjerne upotrebe, starenja, pada na ispruženu ruku ili udarca. Sportovi koji zahtijevaju upotrebu ruku iznad visine glave ili zanimanja koja uključuju podizanje teškog tereta iznad glave također predstavljaju opterećenje na tetive mišića rotatorne manžete. Uobičajeno su tetive jake, ali dugotrajnim ( prekomjernim) korištenjem, one slabe, što može dovesti do rupture.

Osoba s ozljedom rotatorne manžete osjeća bol preko deltoidnog mišića na vrhu i vanjskoj strani ramena, pogotovo kad je ruka podignuta i ispružena sa strane. Pokreti poput ovih, pogotovo kod odijevanja, mogu biti izrazito bolni. Rame je slabo, pogotovo kad se pokuša podići ruka do horizontalne pozicije. Kod pomicanja ruke, često se čuje pucketanje.

Bol ili slabost kod izvođenja unutarnje ili vanjske rotacije ruke mogu ukazati na oštećenje tetiva rotatorne manžete.

Pacijentima s rupturom rotatorne manžete preporučuje se odmaranje ramena, terapija ledom na bolno mjesto i upotreba lijekova protiv upale i bolova. Mogu se koristiti i tretmani elektrostimulacije mišića i živaca i terapijski ultrazvuk. Ako se ne razmišlja o operativnom zahvatu, programu oporavka se dodaju vježbe za razvoj snage i fleksibilnosti radi povratka funkcije ramena.

Smrznuto rame

Kao što samo ime da naslutiti, kod osoba sa smrznutim ramenom ograničenje pokretljivosti ramena je veliko. Stanje je često uzrokovano ozljedom, koja uzrokuje bolove, pa pacijent izbjegava bilo kakve pokrete rukom. Progresija reumatskih bolesti i nedavna operacija ramena također mogu dovesti do pojave smrznutog ramena. Pacijenti se žale se na bol u području hvatišta deltoideusa. U jednakom opsegu ograničeni su i aktivni i pasivni pokreti ramena u svim smjerovima.

Oporavak nastupa spontano, obično unutar godine dana do dvije godine. Bol se postupno smanjuje uz povećanje pokretljivosti ramena.

Cilj liječenja je smanjiti bol te spriječiti daljnju ukrućenost ramena. U ranoj akutnoj fazi preporučuje se mirovanje uz postupno uvođenje fizioterapije. Fizioterapeutske procedure se svode na apliciranje toplinske terapije i nježno istezanje. Ponekad se za suzbijanje boli može koristiti transkutana elektro nervna stimulacija (TENS) koja blokira bolne živčane impulse. U rijetkim slučajevima može se izvesti i manipulacija u općoj anesteziji uz artroskopsko opuštanje zglobne čahure.

Ukoliko Vas bolno rame ometa u izvođenju aktivnosti svakodnevnog života ili Vam onemogućuje izvođenje vježbi na treningu, u Centru za fizioterapiju, rehabilitaciju i medicinski fitness ABARGO Rehab možete pronaći stručno osoblje koje će Vam pomoći da se oporavite od ozljede i savjetovati Vas kako da nastavite bezbolno obavljati sve aktivnost koje do sad zbog bola niste bili u stanju izvoditi.

Ivan Golubiček, bacc. physioth.

Email: info@abargo.hr

Tel: 098 765 226

Objavljeno 21.09.2010.