Želite li biti sretniji, suzbiti stres i usporiti proces starenja? Ako je odgovor da, počnite vježbati. Osjećaj euforije koju ljudi povezuju sa vježbanjem, još se popularno zove „runner's high“, no trkači nisu jedini koji na ovaj način uživaju u treningu. Široka paleta emocija od živahnosti, preko zadovoljstva i sreće, sve do potpune ekstaze i euforije, javlja se kada ljudi redovito prakticiraju sportske i rekreativne aktivnosti. Povezujemo ih ne samo uz trčanje, skijanje, surfanje, već i uz timske sportove kao i uz trening u teretani.

Fenomen još ne razumijemo baš najbolje. Neki od nas dožive navedeni osjećaj od vrlo intenzivnih treninga ili natjecanja, kao što su maratoni ili biciklističke trke, dok drugima to pođe za rukom sa lakšim treninzima i manje intenzivnim aktivnostima. Koliko duga i intenzivna treba biti aktivnost da bi doživjeli osjećaj zadovoljstva ili ekstaze, ne može se utvrditi sa sigurnošću. Generalno je mišljenje kako ga povezujemo s dugim periodima intenzivne aktivnosti.

Bez obzira na bolove u mišićima, velika većina ljudi se nakon vježbanja zaista osjeća bolje i opuštenije. Ako već ne dožive euforiju, koja se ipak povezuje sa intenzivnijim treninzima kada tijelo dovodimo u „granična stanja“ i uspijevamo prebroditi vlastite kočnice i prepreke. Studije su pokazale kako 30 minutni trening umjerenog intenziteta, može smanjiti stres, depresiju ili stanja bijesa i ljutnje. Vježbanje podiže razine raznih kemikalija koje podižu naše raspoloženje.

Dugo se mislilo kako je „runner's high“ ekskluzivno povezan sa otpuštanjem endorfina. 1970-tih znanstvenici su pronašli podignute razine endorfina u krvi trkača, ali ti endorfini zapravo ne mogu doći do mozga, kako bi proizveli efekt zanosa i sreće, kaže Dr. John Ratey, psihijatar sa “Harvard Medical School”. Također u nekim studijama, kemijskim supstancama su blokirali endorfine, a ljudi su i dalje imali isti nepromijenjeni osjećaj uzrokovan trenažnim naporom. Umjesto toga, znanstvenici danas vjeruju, efekti koji popravljaju raspoloženje zapravo su rezultat povećanja endorfina u samom mozgu, kao i nekoliko drugih kemikalija, uključujući i serotonin, dopamin i norepinefrin.

Drugi opet zaključuju kako je riječ o povišenju tjelesne temperature koja se dešava uslijed aktivnosti dužeg trajanja. Kako je riječ o promjenama koje se zapravo dešavaju preko hipotalamusa, koji je blisko povezan sa tjelesnim mehanizmima za regulaciju temperature. Studija koja je provedena na američkom “GeorgiaTech University”, pokazala je kako je runners high najvjerojatnije rezultat otpuštanja jedne druge supstance, anandamida. Anandamid je sličan aktivnoj kemikaliji THC-u koji se nalazi u marihuani. Tijelo proizvodi ovu kemikaliju kako bi se nosilo sa prolongiranom stresom i boli uzrokovanom teškim tjelesnim naporima, slično originalnoj teoriji koja je bila prikačena endorfinima.

Gol u nogometu, blokada u košarci, osobni rekord u polumaratonu, osobni rekord u bench pressu i slično, samo su primjeri situacija kada se samopotvrđujemo i doživljavamo veliku dozu zadovoljstva. Takvi doživljaji pomiješani sa tjelesnim kemijskim odgovorima na trenažni stimulus, dovode nas u stanje koje je teško opisati a još teže pokusima dokazati.

Primjerice svježi zrak i prekrasan krajolik koji će trkaču u prirodi otvoriti skroz drugi spektar osjećaja i razmišljanja. Dakle uzimamo u obzir ne samo kemijske reakcije u tijelu i biološke aspekte trenažnog stresa već i prirodno okruženje, tj. ambijent u kojem se krećemo. Ako ste ikad skijali, znate o čemu govorim. Zamislite ranojutarnji trening, gdje ste prošli određen broj staza, osjećate krutost u nogama i zadihano dišete, dok gledate prekrasan sniježnji krajolik na vrhu planine. Svježi zrak, potpuna tišina i pogled, dovoljni su da vam “runner’s high” nekoliko puta uvećaju.

Bez obzira koji bili pravi razlozi za ovaj fenomen, on se dešava i nastavit će se dešavati ne samo zbog kompleksnih kemijskih reakcija u samom tijelu, već cjelokupnog psihofizičkog stanja koji integrira puno više nego što istraživanja mogu pokazati.

Zaključak je započnite ili nastavite vježbati! Nije čudno što mnogi kada počnu ne mogu stati, jer vježbanje i rekreacija postaju način života, a ne obaveza.

Izvor zadnje slike: www.bigfoto.com

Objavljeno 04.12.2007.