Zimi, kada nam loši vremenski uvjeti ne dozvoljavaju pretjerano bavljenje sportom na otvorenom, teško je naći aktivnost koja će vas u potpunosti ispuniti. Ako ste jedan od mnogih koji još uvijek muku muče sa idejama za idealan zimski trening - našli smo rješenje za vas, a zove se skijaško trčanje. Trčanje na skijama ili langlauf predstavlja najprirodniji oblik kretanja čovjeka u prirodi, s a druge strane jedan od najnaporniji i najzdravijih sportova, te je stoga i idealna aktivnost kojom ćete zamijeniti svoje ljetne jogging seanse. Također svakim danom postaje sve popularniji vid rekreacije ali isto tako je i natjecateljski sport koji je standardan na zimskim Olimpijskim igrama.

Skijaško trčanje jedna je od četiri nordijske discipline tako da ga često nazivaju i nordijsko skijanje. Razvilo se iz potrebe za lakšim transportom ljudi i robe u područjima koja su veći dio godine prekrivena snijegom te je jedna od najstarijih skijaških disciplina. Radi se o tehnici skijanja koja se koristi uglavnom na ravnijim površinama prekrivenim snijegom. Ime je dobilo po zemljama u kojima je i nastalo a i danas je najrašireniji upravo u nordijskim zemljama - Norveškoj, Švedskoj i Finskoj.

Prvo natjecanje u skijaškom trčanju održano je krajem 18.st. dok danas natjecanja u skijaškom trčanju obuhvaćaju cijeli raspon duljina staza od tzv. sprint utrka od nekoliko kilometara pa do maratona od nekoliko desetaka kilometara. Osim kao samostalna disciplina, skijaško tračanje je sastavni dio dva kombinirana sporta- nordijske kombinacije, koja povezuje skijaško trčanje i skijaške skokove, te biatlona, koji povezuje skijaško trčanje i streljaštvo.

Skijaško trčanje danas se smatra najkvalitetnijim i najzdravijim oblikom sportske rekreacije te je ujedno i najzahtjevnija aerobna aktivnost kojom se troši najviše kalorija. Također ubraja se među sportove u kojima je rad najbolje raspoređen na cjelokupnu muskulaturu, ali i među sportove gdje tijelo najprirodnije podnosi napor fizičke aktivnosti.

U odnosu na atletsko trčanje, kod skijaškog trčanja mišići ruku, ramenog pojasa i trupa su znatno više opterećeni zbog odgurivanja sa skijaškim štapovima. Gledano s fiziološke strane, skijaško trčanje omogućuje pojačanu funkciju dišnih organa u najpovoljnijim higijenskim uvjetima te pozitivno utječe na razvoj i funkcioniranje krvožilnog sustava. Istovremeno zbog komponente klizanja na skijama ne predstavlja dodatno opterećenje za mišiće, zglobove i tetive stoga su i ozljede kod ovog sporta vrlo rijetke. Zabilježeno je i pozitivno psihičko djelovanje skijaškog trčanja na sportaše, posebno u Nordijskim zemljama gdje je problem depresije posebno izražen u zimskom periodu.

Oprema

Od opreme koja vam je potrebna za skijaško trčanje najvažnije su skije.

One su, u usporedbi sa skijama za alpsko skijanje znatno duže, uske, elastične, lagane i jače savijene prema naprijed kako bi, kada skijaš stane na skiju, masa bila što ravnomjernije raspoređena, a trenje što manje. Vrsta i dužina skija bira se s obzirom na način upotrebe, znanje, tjelesnu težinu i visinu trkača. Dužina skija odabire se tako da se tjelesnoj visini doda 25-35 cm. U prosjeku odrasli trkači upotrebljavaju 200-210 cm duge skije, a žene od 195-200 cm. Širina skija za rekreativce je 47-55mm, dok su one natjecateljske nešto uže te su maksimalno široke 44mm. Također pri odabiru treba obratiti pozornost na tvrdoću skija.

Štapovi se također odabiru prema tjelesnoj visini, znanju tehnike, te prema snazi ruku i ramenog pojasa trkača. Od tjelesne visine oduzme se 20-35cm i dobije se njihova visina. U pravilu štapovi dolaze do visine ramena. Važna je i čvrstoća štapova, oblik ručki i veličina korpica. Ranije su se skijaški štapovi radili od bambusa, dok se danas uglavnom na tržištu može naći jeftinija varijanta od aluminija, te skuplja od karbonskih vlakana kako bi bili što lakši i spretniji za rukovanje, te otporniji na savijanje.

Vezovi su specifični i bitno se razlikuju od onih za alpsko skijanje. Cipele i vezovi čine sustav unutar kojeg je bitno da su cipele udobne te da vezovi omogućavaju učinkovit odriv preko prstiju uz dobru povezanost sa skijom, posebno kod klizanja i u zavojima. Fiksirani su na vrhovima prstiju, dok je peta slobodna što omogućava podizanje pete od same skije povećavajući opseg zamaha i potiskivanje skije. Na takav vez ide i posebno konstruirana cipela koja je ergonomski i funkcionalno prilagođena potrebama trkača. Puno je mekanija, niža, uža, ima blago povišenu petu te više sliči gojzerici nego pancerici. Cipele su napravljene od materijala koji propušta zrak ali ne propušta vodu.

Tehnike skijaškog trčanja

Kada je riječ o tehnikama skijaškog trčanja razlikujemo klasični i slobodni ili klizni stil.

Za klasični stil karakteristično je gibanje tijela poput trčanja bez skija. U tom stilu, skije ostaju cijelo vrijeme paralelne, noge su razmaknute 20-25cm i kreću se u za to predviđenom koritu, peta se diže od poda kako bi se napravio korak dok ruke slijede kretanje nogu, kao i kod klasičnog trčanja. Noge su u svim zglobovima blago povijene, a tijelo je u blagom pretklonu. Štapovi se drže u rukama ispred tijela tako da su laktovi savijeni do pravog kuta. Odriv se radi naizmjenično ili suručno. Koraci su srednje duljine, a tijelo svojim pokretima mora pratiti kretanje skija, znači laganim podizanjem težišta u trenutku izvedbe koraka. U praksi često možemo vidjeti da sportaši koriste i i dvokorak tj dvotaktni dijagonalni korak ili četverokorak.

Klizni stil se izvodi sa ponešto drugačijom opremom, jer skije moraju biti nešto kraće, drugačijeg su luka, vrh skija je niži, jačih su rubnika, te drugačije strukture baze. Ne smiju se izabrati pretvrde skije jer u mekanom snijegu previše propadaju pa slabije klize. Također se koriste i drugačiji štapovi, za koje je potrebno da su veće visine ( 15-20 cm kraći od tjelesne visine) , kako bi potisak bio jači. Štapovi ne smiju biti predugi jer onemogućavaju veću frekvenciju pokreta.

Slobodna tehnika-skating, je ugodan i vrlo učinkovit način kretanja na snijegu, pri čemu se s manje uložene energije dostižu veće brzine nego kod klasične tehnike. Klasičnom tehnikom postiže se brzina kretanja oko 6 m/s, a kliznom tehnikom i do 10 m/s.

Za razliku od klasičnog stila, klizni dozvoljava bočno odgurivanje skijama koje više ne moraju biti paralelne. Kretanje je slično kao kod klizanja, znači kretanje se izvodi u "ribljoj kosti". Staza je pripremljena bez "korita" i poravnata je poput alpske staze.

Postoje različiti načini izvođenja slobodne tehnike, a razlikuju se po odnosu rada ruku i odriva nogu.

Rekreativci najčešće kombiniraju ove dvije tehnike kako bi se najbolje prilagodili konfiguraciji terena.

Posebne prednosti skijaškog trčanja su u tome što je oprema u pravilu jeftinija od opreme za alpsko skijanje te nema plaćanja ski karata, a u Hrvatskoj se svaki dan radi na uređenju novih staza na kojima možete prakticirati ovaj popularan sport.

Rekreacijsko skijaško trčanje u zimsko doba predstavlja idealan način uklanjana negativnih posljedica suvremenog načina života - smanjuje stres, jača organizam i što je najvažnije, vraća čovjeka prirodi! Stoga krenite što prije!

Objavljeno 30.12.2010.