Kad kažemo „cimet“, većini ljudi „zamiriši“ na slasne kolače naših baka – štrudle od jabuka ili pite s cimetom; tople zimske napitke od mlijeka i meda, ali i ukusne blagdanske keksiće, koji bi bili neprepoznatljivi bez ovog začina! Jeste li razmišljali o cimetu kao lijeku i boosteru vašeg imuniteta?

Dvije vrste cimeta

Postoje dvije vrste; jedan je kasija, kineski cimet, koji se proizvodi od biljke latinskog imena Cinnamomum cassia Blume, koje svoje podrijetlo vuče iz Burme. Druga vrsta cimeta je ljekovita i on se od davnine primjenjuje u narodnoj medicini starih svjetova, a zapisi koji govore u prilog tome pronađeni su u grčkim, rimskim i egipatskim rukopisima. Riječ je o vrsti Cinnamomum zeylanicum Nees, koja potječe iz Šri Lanke, odnosno bivšeg Cejlona po kojem je i dobila ime. Finog je i slatkog mirisa, pomalo ljutog okusa, ali zato topao i ugodan.

Cejlonski cimet dobivamo od tropskog zimzelenog drveta, visokog 6-12 metara, koje pripada porodici lovora, Lauraceae. Prepoznatljiv je po u početku crvenkastim, a kasnije kožastim zelenim listovima i metličastim žućkasto bijelim cvjetovima. Plodovi cimeta su slični maslinama, ali su tamnoplave boje, nisu jestivi, a zahvaljujući aromi njihov vosak koristi se za izradu mirisnih svjetiljki.

Začin cimet se dobiva tako što se redovito režu njegove mlade grane i sa njih guli kora te se zavijaju u kokosove rogoznice kako bi započeo proces fermentacije. Kada omekšaju, odvija se druga unutarnja kora, suši te oblikuje u prepoznatljive crvenkasto smeđe štapiće. Oni se uvlače jedni u druge, ovisno o veličini i režu na jednake dužine.

Kineski cimetovac dobiva se iz nešto većeg drva u odnosu na cejlonski, također iz kore mladih grana, ali štapići su nešto grublji i veći, crveniji i uvijeni prema unutra s vanjskih strana. Postoji i razlika u aromi i okusu – kasija je oštrija i peckava, jačeg, manje finog mirisa te prije svega niže cijene. Kineski se osim u Kini, uzgaja u Vijetnamu i Indoneziji, a cejlonski na Šri Lanki, Madagaskaru i Sejšelima.

Između kineskog i cejlonskog cimeta, postoji još jedna bitna razlika, a to je kumarin; oksidirani heterociklički spoj i biološki aktivna aromatična tvar, koja postoji u mnogim biljkama, a već u malim dozama može oštetiti jetru i bubrege. Kumarin se nekada dodavao u hranu zbog svoje slatkaste arome sličnoj vaniliji, ali u međuvremenu su donesena zakonska ograničenja njegovoj uporabi. Sada njegova koncentracija u proizvodima za prehranu smije biti ispod 2 mg/kg. Naravno, unatoč zakonskim ograničenjima, potrebno je pripaziti na konzumaciju i ne unositi prevelike količine kineskog cimeta.

Čak ni u obliku eteričnih ulja jer ono ima čak 5% kumarina! Usporedbe radi, eterično ulje cejlonskog cimeta sadrži samo 0.45%, ali često se na ambalaži proizvoda ne navodi podrijetlo cimeta kojeg ima u sastavu i kupci vrlo lako mogu pogriješiti. Dakle, kupujte i konzumirajte samo cimet za koji ste sigurni da ima cejlonsko podrijetlo sa Šri Lanke jer je upravo ono bezopasno i ljekovitih svojstava!

Osnovne komponente eteričnog ulja koje cimet sadrži u svojoj kori su cimetni aldehid, acetat i alkohol uz tanine i šećer. Sadrži i mnoge minerale, kao što su mangan, željezo, kalcij, bakar i cink te vitamine – B2, B6, C i K.

Utjecaj na zdravlje

Zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima cimet potiče apetit i poboljšava rad probave dok istovremeno pomaže u mršavljenju; čisti krv i jača srce, pospješuje rad bubrega i umirujuće djeluje na središnji živčani sustav, povoljno djeluje na kosti i zglobove i ublažava reumatske bolove.

Zahvaljujući vitaminu K djeluje protiv unutarnjih krvarenja te pomaže zacjeljivanju rana, a zbog brojnih antioksidanata sprečava djelovanje slobodnih radikala. Cimet sprečava pojavu gljivica jer ima snažno antimikotikno djelovanje, a djeluje i na bakterije, naročito na Escherichiu Coli pa ga se može koristiti i kao konzervans.

Zahvaljujući toplinskom učinku na organizam, djeluje na ublažavanje simptoma prehlade i gripe, a uz to posjeduje salicilate koji snižavaju tjelesnu temperaturu te imaju protuupalno djelovanje. Dakle, kada krenu sezone viroza, stavite u topli čaj koju žličicu cejlonskog cimeta kako bi vas prestali mučiti simptomi prehlade, ali i kako bi što prije pobijedili virozu.

Neka od najvažnijih znanstvenih otkrića o cimetu su spoznaje da učestalim konzumiranjem smanjuje razinu šećera u krvi kod dijabetičara i to za čak 25% te suzbija želju za ugljikohidratima zahvaljujući antioksidansima. Također, suzbija širenje leukemije i limfoma, smanjuje količinu lošeg LDL kolesterola u krvi uzimanjem samo pola žličice cimeta dnevno; poboljšava aktivnost i prokrvljenost mozga te tako djeluje na gubitak pamćenja i stres. Već od samog mirisanja eteričnog ulja cimeta, poboljšava se raspoloženje i rad mozga.

Kako ne bi izgubio djelovanje, štapiće ili prah cimeta najbolje je čuvati u zatvorenim staklenkama na suhom, hladnom i tamnom mjestu te ga upotrijebite unutar šest mjeseci ukoliko se radi o cimetu u prahu, a ukoliko imate štapiće, moguće ih je održati svježima i do četiri godine.

Kako bi bio kvalitetan, cimet ne smije sadržavati više od 12% vode, 6% ukupnog pepela ni više od 2% pepela nerazgradivog u klorovodičnoj kiselini te mora imati najmanje 1,3 ml isparivog eteričnog ulja cimeta u 100 g proizvoda. Ekstrakt kore cimeta mora sadržavati najmanje 30 ml isparivog eteričnog ulja cimeta u 100 g proizvoda i najmanje 18% cimet-aldehida.

Kako biste bili sigurni što kupujete, odnosno da ste kupili kvalitetan cimet neupitnog podrijetla, najbolje se obratiti renomiranim trgovinama zdrave prehrane, koje imaju certifikate za svaku robu iz ponude. Srećom, cimet vas ne može zavarati. Njegov slatkasti miris, ugodna, nježna i topla aroma garantiraju o njegovom podrijetlu.

Objavljeno 12.08.2014.